Čim olistaju šumski resursi i pojave se prvi krpelji, vreme je da se na nekom proplanku potpali roštilj i proslavi Praznik rada. Ako zanemarimo verske praznike, Praznik rada je jedini praznik iz vremena socijalizma koji je preživeo tranziciju i poput krpelja prirastao za srca naših vrednih radnika.
Istina je da ovaj praznik proslavljaju i penzioneri, nezaposleni, kao i neradnici, džabalebaroši i oni na političkim funkcijama, pa se može reći da je Prvi maj praznik svih nas. Tog dana obilato stradaju životinjski resursi a pijani slavljenici često zapale i poneki šumarak, pa pepeo na vetru leprša sa kesama i plastičnim flašama.
I dok su bivši komunisti, poput stampeda jurili u crkve i ostale verske objekte, radnička klasa je prekrštena u ljudske resurse. Tako da se za prvomajski praznik može reći da je to Dan ljudskih resursa. Tj. Dan HR!
Prirodni resursi ili ljudski resursi?

Svako normalan može da primeti da je zemaljska kugla siromašnija za određenu količinu neobnovljivih prirodnih resursa, a da se ljudski resursi razmnožavaju po staroj Maltusovoj teoriji. I dok se ostali prirodni resursi „rađaju“ pametni, ljudski resursi moraju da idu u školu i da se doživotno obrazuju, da bi išta vredeli.
Stručnjaci za prirodne resurse kažu da se oni dele na obnovljive i neobnovljive. Obnovljivi prirodni resursi su voda, vetar, šume, sunčevi zraci i poljoprivredni proizvodi, a neobnovljivi su fosilna goriva poput nafte, uglja, prirodnog gasa ili minerala.
Između ljudskih i ostalih resursa ima određenih sličnosti. Na primer, ugalj iza sebe ostavlja samo pepeo, dok ljudski resursi na poslu izgaraju do potpunog sagorevanja, pa se na kraju pretvaraju u prah i pepeo.
Ili, dok vetar pokreće jedrenjake i vrti u krug ogromne vetrenjače, kojima ni Don Kihot ne može ništa, ljudski resursi se okreću onako kako vetar duva, a često i fiziološke potrebe obavljaju uz vetar.
Takođe, solarna energija je nastala od sunca, a ljudski resursi rade od izlaska do zalaska sunca, često ga opsuju, a ponekad se plaše i sopstvene senke.
I dok reke i mora svojom snagom stvaraju električnu energiju, ljudski resursi često talasaju, preplavljeni su emocijama, imaju izliv besa, a one najbolje od njih poslodavci moraju držati kao malo vode na dlanu.
Priroda ljudskih resursa
Ali, ima tu i određenih razlika. Prirodni resursi su duboko ukorenjeni u zemljinoj kori, ili ih, poput vetra, ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep, a ljudski resursi se ponašaju kao da su slobodni, pa zajedno sa kapitalom i i robom, slobodnim protokom, prelaze sve granice. Istina je da ima tu i onih koji se kreću migrantskim rutama, idu trbuhom za kruhom, kako bi obogatili one kojima su se uputili.
Zajednički nedostatak ljudskih resursa i preostalih prirodnih resursa je što iza sebe uglavnom ostavljaju nered i prazninu, pa moraju da se obnavljaju ili recikliraju. Mi smo to u našoj zemlji odavno shvatili, pa posle svakih izbora vladu sastavljamo od recikliranog materijala.
Da ljudski resursi mogu da posluže i posle smrti pokazuje ideja da se oni sahranjuju u biorazgradivim kapsulama, iznad kojih će biti posađeno drvo. Tako bi zadah smrti mogao da se pretvori u miris lipe, ispod koje bi se spremao čaj za oslikavanje predela.
Verske knjige kažu da su u potopu stradali svi ljudski resursi, sem onih koji su se, sa ostalim živim resursima, smestili u Nojevu barku. Iskustvo nas uči da su po okončanju potopa u tu Nojevu barku, počele da uskaču ribe.
Danas, u svetu, veći deo ljudskih resursa diše na škrge. Što zbog zagađenog vazduha, što zbog nestašice vode, što zbog otrovne hrane…
Prvi maj: praznik rada – praznik ljudskih resursa!

Ovododišnji Prvi maj, Praznik ljudskih resursa, dolazi u vreme kad se vodi velika borba oko prirodnih, neobnovljivih resursa. U toj borbi nestaće i deo ljudskih resursa, ali njih svakako ima previše, pa se na taj gubitak niko neće ni osvrnuti.
I dok uveliko na svet dolaze ljudski resursi sa primesama veštačke inteligencije, ostaje nam jedino, da se Prvog maja razigramo na nekom proplanku – dok ima proplanaka, dok bude maja i dok jaganjci ne utihnu.
I dok ima pčela. Jer, drveće se ljubi pčelama.
Živeo Prvi maj! Dan ljudskih resursa!
Piše: Doc. dr Milan Mihajlović
Ukoliko Vas brinu i prirodni i ljudski resursi, niste sami. Visoka škola modernog biznisa drži promene u svetu na umu – kako dobre, tako i loše. Saznajte više o tome šta je zeleni marketing kao i o zelenom menadžmentu ljudskih resursa na našem blogu!